Crkva sv. Spasa – starohrvatski dragulj u naručju Dinare

Uz sam rub Parka prirode Dinara, tek nekoliko minuta vožnje od nekadašnjeg naselja Verhrika, današnje Vrlike, nalazi se jedno od najbolje očuvanih starohrvatskih sakralnih zdanja predromaničkog stila – crkva sv. Spasa na Cetini. U današnjem svijetu monumentalnih građevina, sv. Spas izgleda minijaturno. No, za vremena kada je gola ljudska ruka obrađivala i najmanji kamen koji se slagao jedan na drugi uz iznimnu brigu i strpljivost, crkva sv. Spasa je zaista velebna. Njen značaj je velik u kontekstu razvoja arhitekture na hrvatskim prostorima, ali i u pregledu europske arhitekture.

Ovaj je starohrvatski dragulj obgrljen obroncima Dinare vrijedan pažnje, posebice kako bismo naučili više o povijesti dalmatinskog zaleđa. Vrijeme je da ga bolje upoznamo.

Zašto baš „crkva sv. Spasa“?

Crkva bi možda ostala bezimena da nije bilo marljivog rada povjesničara i arheologa, Stjepana Gunjače. Rođeni Sinjanin, vjerojatno iz ljubavi prema svom kraju, detaljno je proučavao ovo zdanje na vrelu Cetine da bi 1949. pronašao vrijedan kameni natpis unutar crkve.

Natpis na oltarnoj pregradi otkrio nam je da je crkvu dao sagraditi župan Gastika „za spas duše svoje, majke mu Nemire i sinova“ te da je posvećuje sv. Spasitelju. Ovakvim posvećenjem zdanja crkva sv. Spasa pridružuje se brojnim građevinama u zapadnoj Europi istog titulara u čemu se može vidjeti prijenos europske tradicije na naše prostore.

Dugotrajna rasprava o vremenu izgradnje sv. Spasa

Danas se može vrlo lako doći do informacije da se izgradnja crkve sv. Spasa datira u drugu polovinu IX. stoljeća. No, dugo vremena nije bilo tako. Primjerice, u XIX. stoljeću V. Lago crkvu opisuje kao baroknu, čak je povezuje s templarskim redom, a datira je poprilično kasno – između 1100. i 1400. godine. Povjesničar L. Marun nešto je precizniji, pa je smješta najkasnije u prvu polovicu XI. stoljeća. Njegov najvrjedniji doprinos akademskoj zajednici najstarija je poznata fotografija crkve iz 1894. godine na kojoj su zabilježeni dijelovi zida koji danas više ne postoje.

Za precizno datiranje i tumačenje arhitekture crkve sv. Spasa ponajviše možemo zahvaliti Stjepanu Gunjači i Ivi Petricioliju, hrvatskom povjesničaru umjetnosti. Gunjača ju je tipski svrstao u skupinu „jednobrodnih građevina s troapsidnim prezbiterijem, koja se porijeklom naslanja na starokršćanske crkve“. Petricioli se pozabavio usporednom ukrasa oltarnih greda s izvedbom drugih spomenima koje nose ime kneza Branimira. Pronašavši sličnost, Petricioli je ustvrdio da je crkva sv. Spasa nastala u zadnjoj četvrtini IX. stoljeća što se danas prihvaća kao službeni povijesni podatak.

Posebnosti crkve sv. Spasa u kontekstu hrvatske i europske arhitekture

Brojne su osobine crkve sv. Spasa pomogle njenom preciznom vremenskom smještanju. Njeni kontrafori (potporni stupovi) zaobljenih bridova učestala su pojava na starohrvatskim predromaničkim crkvama smještenima u središtu stare hrvatske države. S obzirom na njihovu očuvanost na zdanju sv. Spasa, ova crkva se uzima kao ključni primjer u razmatranju naše ranosrednjovjekovne umjetnosti.

Zvonik

Zapadni dio crkve ili, jednostavnije rečeno, glavni ulaz u crkvu, priča je za sebe. Zvonik crkve sv. Spasa najstariji je hrvatski sačuvani primjer zvonika u predromaničkom graditeljstvu koji je, između ostalog, jedini sačuvan skoro do krova. Način njegove izrade – pravokutna osnova postavljena u uzdužnoj osi crkve – tumači se kao regionalna posebnost starohrvatskog graditeljstva.

Budući da su crkve s jednim zvonikom na pročelju specifičnost starohrvatske arhitekture u Dalmaciji, crkva sv. Spasa ključan je primjerak europske predromanike kao predstavnik  svojstvene regionalne crkvene arhitekture.

Westwerk

Westwerk kao klasični (pred)romanički element čini središnji portal ili ulaz u crkvu iznad kojeg je više katova u kojima su kapele, galerije i druge prostorije orijentirane prema centralnom brodu. Diljem Europe, on je obično smješten između dva tornja ili zvonika. 

U crkvi sv. Spasa, westwerku se pristupa s vanjskog stubišta te ga čini dvokatni prostor zapadno, ispred crkvenog broda. Iz njega vladar može pratiti bogoslužje na istočnom kraju crkve. Za to ima tri prozora – jedan veći, centralni, i dva manja, bočna – koja se i danas mogu vidjeti u unutrašnjosti crkve. Od tud je Gastika, župan koji je dao izgraditi crkvu, mogao sudjelovati u misnom slavlju na način koji je priličio dužnosniku visokog ranga.

Osjetite stari duh cetinskog kraja

Crkva sv. Spasa već stotinama godina izaziva polemike, a svoju prošlost uspjela je ispričati upravo zahvaljujući svojoj monumentalnosti. Iako neki njeni dijelovi više ne postoje, i dalje je fascinantno što je ljudska ruka stvorila u podnožju Dinare. Isplati se otići, upoznati je, doživjeti. Ako planinarite, upravo na lokaciji crkve sv. Spasa počinje divna ruta do Lišnjanskog vrha. Ako putujete, zastanite i posjetite je. Udahnite svježi zrak koji struji niz dinarske obronke, dotaknite grube stijene sv. Spasa i na jedan kratki trenutak osjetite dašak daleke povijesti Dalmacije.

Podijeli priču:
Pogledaj i druge priče